AL-ANON SPLIT

DVANAESTI KORAK


«Nakon što smo se duhovno probudili pokušali smo ovu poruku prenijeti drugima i ponašati se prema ovim principima
u svim svojim životnim situacijama»

Ovdje, u Dvanaestom koraku, posebno dolazi do izražaja duhovna priroda naših iskustava koja smo dijelili s drugima. Svjesno ili nesvjesno, kroz rad u Al-Anonu doživjeli smo duhovni preporod.

O tom duhovnom preporodu govore mnogi od nas. Mi ćemo i nadalje izmjenjivati naša iskustva, prihvaćati dublji smisao Dvanaestog koraka i učiti kako da živimo po tim principima. Vjerujemo da se isto može dogoditi i drugima što se nama dogodilo kad smo se svim svojim srcem ravnali prema tim temeljnim vrijed- nostima i svakodnevno ih primjenjivali.

Jesmo li doživjeli unutarnje buđenje? Jesmo li mogli primjenjivati sve te «temelj- ne vrijednosti» u svim našim situacijama? Jesmo li bili spremni i voljni «tu poruku prenijeti drugima»? Riječi ovog Koraka obuhvaćaju sve ono što nam je bilo po- trebno u potrazi za ispunjenim životom. Tako to još uvijek doživljavamo.

Sigurno da smo prevalili dug put od tog očajnog vremena kad nam je konačno postalo jasno da moramo otpustiti probleme koji su nas pritiskali. Bili smo prisi- ljeni «priznati da smo bili nemoćni».

Raniji Koraci omogućili su da promijenimo način učenja. Uz njihovu pomoć mi smo mijenjali stavove i reakcije koji su se razvijali kad smo bili puni očaja i po- mutnje u sebi. Za vrijeme rada na Koracima rasla nam je samouvjerenost jer smo se mogli osloniti na Silu koja je bila jača od nas.

Što nam je uopće moglo koristiti jedno unutarnje buđenje? Moglo nas je oslobo- diti, ali ne od problema. Pošto smo ljudska bića uvijek ćemo ih imati. Oslobađa- nje je proizišlo iz saznanja da nam je pomoć uvijek na dohvat ruke. Trebali smo samo zamoliti za pomoć i prihvatiti je. To je bio pouzdan način primanja pomoći, svejedno je li poteškoće proizlaze iz življenja s alkoholičarom ili iz neke druge situacije u kojoj smo reagirali razarajući sami sebe.

Pošto smo se suočili s Koracima i primjenjivali ih, možemo pouzdano reći da smo postali bića zrela da jasnije sagledamo probleme i saznamo kako se s njima lakše nositi. To je poklon, uputa za život koja stvarno djeluje. Dobili smo je kao nagradu za hrabrost i odlučnost koju smo sakupili kako bi smo se primjenjujući ove Korake mogli mijenjati......

AL ANON MEDITACIJE


Jedno dulje vrijeme nisam bio načisto s Trećim korakom. Kako sam to mogao svoju volju, svoj život i svoje brige povjeriti nekoj Višoj sili? Ozbiljno sam to pokušavao, ali bih na kraju uvijek sve uzimao u svoje ruke. Osjećaj da nešto ne- mam pod svojom kontrolom jako me uplašio. Teško sam mogao povjerovati da bi moja Viša sila stajala iza mene ako bih sve potpuno otpustio. Uvijek iznova sam se pitao kako bi izgledala ta potpuna predaja i po čemu bih prepoznao da sam stvarno otpustio.

Nedavno je jedan govornik na sastanku Al-Anona sve to izrazio riječima koje sam ja mogao razumjeti. On je rekao da je prepustiti svoju volju isto kao ple- sati s partnerom. Ako oba partnera žele voditi, nastaje velika zbrka, a malo kre- tanja prema naprijed. Pošto sam mnoge parove poučavao u plesanju, poznata mi je bespomoćnost i nedostatak harmonije ako oba partnera pokušavaju preuzeti vođenje. Ali, ako se partner koji je vođen može opustiti i prepustiti vođenju onom drugom, onda taj par lepršavo klizi po plesnom parketu.

Razmišljanje za danas

Ako nesigurnost, očaj ili strah postanu primjetni, to je za mene znak da sam iz- bačen iz ravnoteže. Tada mogu zamoliti Boga, onako kako ga ja razumijem, da mi pomogne postati partnerom koji dopušta da ga se lakše vodi.

«Ne postoji garancija da će život biti onakav kakvim ga mi želimo, ali mi je program pokazao da je Božja volja jedini put. Moja je odluka hoću li s Njim surađivati i svoj život povjeriti Njegovoj brizi i vođenju.»

In All Our Affairs

JEDANAESTI KORAK


«Putem meditacije i molitve pokušali smo poboljšati naš svjesni kontakt s Bogom, onako kako Ga mi razumijemo. Zamolili smo Ga da nam podari znanje o Njegovoj volji za nas te da nam poda snagu da njegovu volju izvršimo»


Radeći u prethodnim Koracima s pravom nas se dojmila pomoć o kojoj smo saznali. S Jedanaestim korakom, međutim, za mnoge od nas su se otvorili novi vidici.

Na razmišljanje o njegovom dubokom značenju potakla nas je Sila jača od nas. Svaki dio tog Koraka ponudio nam je objašnjenje tako što nam je omogućio uvid, dok je ljude, probleme i život pokazao iz jednog sasvim novog kuta pos- matranja. Na nama je bilo da naučimo kako taj korak možemo najbolje prilago- diti svojim potrebama. Svaka riječ i svaka misao govore nam nešto posebno.

Bili smo u potrazi za životom koji će biti bolje osmišljen i ispunjen. To znači da smo htjeli bolje razumjeti na koji je način vlastiti stav odlučivao o tome što nam se događalo u svakodnevnom životu.

Kako je izgledalo to traženje? Tražili smo putem molitve i meditacije. Tako smo učili prikupljati našu unutarnju snagu kako bismo njome rješavali naše probleme i donosili veće ili manje odluke. Kad smo pokušali rješenje za naše probleme potražiti onako «napamet», kako smo «rješavanje problema»sebi inače zamišlja- li, doživjeli smo brodolom. Bili smo upućeni na traženje pomoći od «mudrosti» koja je bila veća od nas.

Molitva i meditacija trebaju nas voditi tome da popravimo svoj svjesni kontakt prema Bogu, Bogu-onako kako Ga mi razumijemo. Ključna riječ u ovom je bila «svjesni». Ona je usmjerila našu pažnju na Silu koja će zauzeti jako važno mjes- to u našem životu.

Riječ «molitva» kao prateći pojam uz Višu silu pojavila se prvi put u Jedanaes- tom koraku. Neki od nas shvatili su molitvu kao obećanje da će se podrediti Božjoj volji. Kad smo stvarno bili spremni na to, vjerovali smo da će naše potre- be biti ispunjene onako kako je to za nas bilo najbolje. Jer, mi smo molili, kako to Jedanaesti korak kaže, ne za nešto što smo željeli ili zamišljali da smo to za- služili, nego samo da «se prepustimo Njegovoj volji».....

AL ANON MEDITACIJE

S Trećim Korakom ne moram se baviti uvijek ispočetka. Nažalost, često čekam tako dugo dok me problem ne počne savladavati da bih tek onda sve prepustio svojoj Višoj Sili. Pa ipak, danas se trudim svoju volju i svoj život prepustiti u ruke Višoj Sili i spreman sam Njenu volju bezuvjetno prihvatiti.

Zahvaljujući spoznajama koje sam stekao u Al-Anonu, danas znam da su moje metode iz prošlosti rijetko kad bile uspješne. Samo ako otpustim i povjerujem svom unutarnjem glasu koji me gurao u pravcu kojeg je za mane izabrala moja Viša Sila, moj život će postati ispunjen.

Razmišljanje za danas

Postoji li neko područje u mom životu koje smatram toliko važnim da bih ga predao u ruke svojoj Višoj Sili? Hoće li zbog truda da to područje zadržim pod kontrolom biti lakše i ugodnije upravljati mojim životom? Pokrene li taj trud uopće nešto dobro? Ja mogu ustrajavati na mojoj vlastitoj volji sve dotle dok stanje ne postane tako bolno da budem prisiljen popustiti ili svoju energiju mogu upotrijebiti tamo gdje će za mene nastati nešto dobro, a sebe prepustiti brizi svoje Više Sile.

«Držao sam mnoge stvari u svojim rukama i sve sam ih izgubio. Što god sam, pak, predao u Božje ruke i sada pripada meni.»

Martin Luther

DESETI KORAK


«Nastavili smo praviti naš osobni inventar i kad nismo bili u pravu, odmah smo to priznali»


Radom u prethodnim Koracima, naročito u Koracima od Četvrtog do Devetog, bili smo pripremljeni za rad u Desetom koraku. Uz pomoć ovih Koraka shvatili smo koliko je važno otkriti i priznati naše nedostatke. Tad nam je postalo jasno da i dalje moramo promatrati sami sebe i ocijeniti kad želimo primijeniti Dvanaest koraka kao životni program u njihovom stvarnom obliku.

Napredovali smo u našem nastojanju da se dalje razvijamo tako što smo učili prepoznati smisao i svrhu prije svega onoga što smo činili. Nije bilo tako teško ako smo se iskreno potrudili prihvatiti prethodne Korake i stalno ih primjenji- vati. To je značilo da smo naš život dobrim dijelom već poboljšali. Stalna pro- vjera sve nam je lakše padala jer smo to već bili uvježbali našim ranijim zala- ganjima. Sve lakše smo uviđali kakvi smo mi ustvari i što želimo promijeniti. Ta samospoznaja došla je utoliko brže što je veća bila naša spremnost za po- pravljanje štete koju smo načinili. Stari načini razmišljanja i djelovanja nastupa- li su manje izravno i prisilno i svaki od njih, kojeg smo mogli odložiti, donio je sa sobom daljnju samospoznaju. Kad nam je postalo jasno da smo djelovali glupo, podmuklo ili sitničavo, osjećali bismo se bolje čim smo grešku popravili.

Temeljitim radom u Desetom koraku naučili smo još nešto veoma korisno. Pre- poznali smo da pogreške koje smo načinili povređuju nas same. Naravno da nitko od nas nije želio zaustaviti naše duhovno narastanje onim pogreškama koje nismo ispravili i koje opterećuju našu savjest. Nismo se osjećali ugodno kad bismo se sami doveli u neugodan položaj i bilo nam je žao što smo to učinili. Čim smo postali svjesni toga da smo reagirali sebičnošću, gnjevom ili na drugi pogrešan način, podsjetili su nas na to da ti nedostaci, radom u Koracima Četiri do Sedam, još nisu sasvim preboljeni. Greške pričinjavaju bol. One nas osobno bole možda više nego druge, ali smo iz njih mogli izvući dobru pouku za naš rast. To je bio najvažniji razlog da ostanemo budni kod svega što činimo ili izgovori- mo te da odmah ispravimo pogreške koje smo načinili.

Dublje razmišljanje uvjerilo nas je da naša slika o nekoj osobi ili situaciji ne mora obvezno biti ispravna. Ako nismo bili u stanju uvažavati pravo drugih da stvari vide drugačije od nas, lako smo se uklizali u probleme i to one koje smo sami se- bi priredili. Kroz rad u Desetom koraku mogli smo ostati pošteđeni posljedica vlastite svojeglavosti. Upozoreni smo da nismo sveznalice, da mudrost života na- ših Koraka leži u poniznosti i priznavanju Sile koja je jača od nas......

AL ANON MEDITACIJE

Ima li nešto što mojoj vjeri u Višu Silu stoji na putu? Što me sprečava u tome da svoju volju i svoj život prepustim Bogu? U mom slučaju odgovor je nedvoj- ben. Meni treba sigurnost. Ja se borim s mišlju da će mi već nekako pasti na pamet neka nova rješenja za moje probleme i svaki put iznova u borbi s tim mislima padnem na nos. Rizik da će moja vjera doživjeti razočaranje čini mi se tako velikim. Kad određenu situaciju odmaknem dalje od sebe, više nemam kontrolu nad njom. Tada više ne mogu biti siguran hoće li nešto ići onako kako to ja želim.

Želio bih ozdraviti. Ako i dalje činim sve onako kako sam to uvijek činio, onda ću i dalje dobivati ono što sam uvijek dobivao. Rado bih želio imati koristi od onoga što ovaj program ima za ponuditi. Zato moram riskirati pa «Otpustiti i prepustiti Bogu».

Možda mi vjera donese uspjeh koji očekujem- možda i ne. Nema garancije za to. Pa ipak, veza s Višom Silom može mi pomoći da postanem jak i ispunjen vjerom. Ovo me može dovesti u stanje da izađem na kraj s onim što bi me mog- lo snaći, čak i onda kad sam određenu krizu odavno prevladao.

Razmišljanje za danas

Danas želim učiniti nešto za svoj duhovni razvoj. Želio bih pokušati prepoznati prepreke koje stoje na putu mojoj vjeri.

«Saznanje je nagrada za vjerovanje. Zato nikad ne pokušavaj biti pametan da bi vje- rovao, nego vjeruj da bi bio pametan».

Aurelius Augustus

DEVETI KORAK


«Potrudili smo se iskreno i izravno popraviti štetu koju smo načinili drugima, osim ako bi to povrijedilo njih same ili neku drugu osobu»




Netko je jednom napravio sljedeću usporedbu: Kad se odradi Deveti korak, to je isto kao kad uzmeš neki gorak lijek i poslije toga se ugodno osjećaš. Taj Korak zahtjeva mnogo, ali kad ga primijenimo otvaraju se praktične i stvarne mo- gućnosti koje će nam pokazati kako trebaju izgledati popravljanja štete. Zato je ključna riječ u ovom Koraku «izravno». Bez te riječi mi bismo možda htjeli izbjeći problem i pokušali pronaći neki način ispravke pogrešaka koji bi za nas bio manje bolan i manje nas opterećivao. «Gdje god je to moguće» znači da smo pogreške ispravili izravno prema osobi kojoj smo nanijeli štetu. Mi smo sami morali savjesno i iskreno odlučiti je li tu popravljanje štete bilo moguće ili nije.

Najprije smo načinili listu svih onih kojima smo nanijeli nepravdu. Potom smo morali pronaći pogodan način kako da popravimo štetu koju smo počinili. Ako se radilo o tome da smo nekoga besmisleno ogovarali ili mu nešto na ružan na- čin zamjerili, bilo je možda dovoljno iskreno mu se ispričati za to.

Ako smo iskreno priznali da je bilo pogrešno sve ono što smo učinili ili kazali, možda smo mogli stvar dovesti u red bez napuhavanja svega. Također bismo trebali temeljito razmisliti i o naoko beznačajnim događajima. Prije nego zapo- čnemo rad na Koracima i popravljanjem načinjene štete drugima, poželjno bi bi- lo da sami sebi postavimo nekoliko pitanja.

Hoće li isprika možda ponovno otvoriti stare rane? Je li upravo sad pravi trenu- tak za popravljanje načinjene štete? Ne umanjujemo li mi možda učinak našeg lošeg ponašanja zato što nam osoba kojoj smo nanijeli štetu ništa posebno ne znači? Uz pomoć drugih otkrili smo da naše naklonosti i nenaklonosti prema nekom nemaju nikakve veze s obvezom za popravljanje načinjene štete. Deveti korak, između ostalog, ima za cilj da nam pomogne kako da postignemo naš unutarnji mir nakon što smo se oslobodili osjećaja krivnje. To na neki način znači popravljanje štete kod samog sebe. To je nešto što ne bismo smjeli previd- jeti radeći na Devetom koraku.

Sve postaje teže onda kad je nešto što smo izgovorili ili učinili, drugome nanije- lo ozbiljnu i nepopravljivu štetu. Takvu nepravdu je naročito teško priznati sam sebi, pa čak i onda kad smo postali svjesni te pogreške. Za spokoj vlastite duše neophodno je prepoznati na koji način su naši postupci prouzrokovali štetu.......

AL ANON MEDITACIJE

Treći Korak govori o tome da svoju volju i svoj život povjerimo Višoj Sili. Za mene je ta Sila stvarnost koja me voli onakvog kakav jesam. Ona me prihvaća u dobrim kao i u lošim danima sa suosjećanjem. Kad sam jednom spoznao da je razorno prisustvo alkoholizma druge osobe imalo utjecaja na moj život, trebao mi je utjecaj jedne Sile koju ta bolest nije dodirnula. Kad svoju volju i svoj život povjerim Sili koja je jača od mene, moći ću primiti vodstvo: biti ću spreman prihvatiti skrb te Sile.

Ja tu Silu promatram kao izvor ljubavi i potpore u svom svakodnevnom životu. Ja to ne moram zaslužiti niti za to raditi, moram samo biti spreman da je prihva- tim. Ja zadržavam svoju snagu volje i živim svoj život, ali ja to činim tako što sam okružen svjetlom ljubavi i spremnošću prihvaćanja.

Razmišljanje za danas

Ako ja otvorim srce jednoj Sili, koja me ispunjava ljubavlju i osjećajem prihva- ćanja, mogu započeti te kvalitete prenositi drugima. Može biti da ja to ne činim savršeno i neprekidno, ali ja mogu prepoznati svoj napredak, dan po dan.

«Božji darovi bacaju u sjenu najodvažnije ljudske snove.»

Elisabeth Berrett Browning

OSMI KORAK


«Sastavili smo listu svih osoba kojima smo načinili nepravdu i odlučili za sve im se ispričati»



Ponekad nam je bilo teško shvatiti kako je naše ponašanje nekoga moglo povri-
jediti, koje skrivene namjere su nas na to navele, ili čak, zbog čega bismo mi to
sve trebali popraviti.

Morali smo učiniti nešto naročito. Naime, uzeti olovku u ruke i napisati imena određenih osoba.

Kad smo tu vježbu shvatili ozbiljno i iskreno je proveli u djelo možda nam je to pričinilo bol, ali rezultat je bio vrijedan truda. Cijena je bila čista savjest i bolje razumijevanje za same sebe. Rad na tom Koraku nam je pomogao osloboditi se krivnje. Iako je krivnja vjerojatno bila skrivena duboko u našoj podsvijesti, Osmi korak nas je ohrabrio izvući je na svjetlo dana. Kasnije smo putem tog Koraka mogli činiti sve da se oslobodimo briga koje smo svojim ponašanjem u prošlosti sebi bili natovarili. Kad smo u tom Koraku odbacili svoj strah i dali sve ono najbolje od sebe, tek tad smo se počeli ugodnije osjećati u vlastitoj koži.

Morali smo se upitati: Na koji smo to način nekoga povrijedili? Zbog čega smo to učinili? Kakve su bile posljedice? Jesmo li time načinili trajne štete? Ima li pojedinačnih slučajeva u kojima smo bili nekorektni, podli, podmukli, sebični ili uvredljivi? Nije li također moguće da smo bacili težište na nešto što drugima uopće nije smetalo?

Jedan jedini odgovor na to bio je dovoljan. Kad smo imali osjećaj krivnje zbog ranijeg ponašanja, dopunili bismo listu s imenima osoba koje smo povrijedili. To nam je pomoglo da se podsjetimo na smisao Osmog koraka; oslobađanje od bolnih i neugodnih sjećanja koje je ta krivnja proizvela. To je moglo uspjeti samo ako smo bili voljni sve to popraviti na bilo koji način.

Možda smo pokušali pravdati svoja djela tako što smo mislili: « Ali, ja sam se tako ponašao samo zato što se ona tako ponašala» ili « Želio sam mu samo po- moći da postane «suh». Kako sam mogao slutiti da će se sve tako završiti?» Mi nismo smjeli bježati u pravdanja jer Osmi korak tada ne bi mogao ispravno djelovati.

Možda smo sebi umišljali da poneko ponašanje potječe od vlastitih loših karak- ternih mana, ali to ipak nije bilo uvijek tako. Ljudi koji posjeduju mnogo dobrote, ljubavi, sposobnosti i tolerancije, mogu mnogo toga pokvariti......

AL ANON MEDITACIJE

U Trećem koraku odlučili smo «svoju volju i svoj život prepustiti brizi Boga- onako kako smo ga mi razumjeli». To je velika odluka za one među nama koji- ma je već i mala odluka teško padala. Prije nego što sam pronašao put do Al- Anona radije sam puštao da drugi odlučuju kako da ja živim, kuda da se kre- ćem i što da činim. Protiv očekivanja je bilo da sam preuzimao premalo odgo- vornosti za svoj vlastiti život, ali sam u isto vrijeme sebe smatrao stručnjakom za živote drugih i osjećao se odgovornim za sve što se oko mene događalo.

Redoslijed prva tri Koraka pomaže mi da riješim probleme proizašle iz tog mog stava. Najprije prihvaćam svoju nemoć prema alkoholizmu kao bolesti i prizna- jem da više ne mogu upravljati svojim životom. Potom dolazim do uvjerenja da mi može pomoći neka Viša sila koja je jača od mene. Kad svladam ta dva Kora- ka, bit će moguće, poželjno, pa čak i logično donijeti tu snažnu odluku kojom ću svoj život povjeriti brizi jedne Više sile.

Razmišljanje za danas

Na početku svakog dana mogu donositi odluku da svoj život i svoju volju povje- rim brizi Boga. Tako započinjem dan s čvrstom pretpostavkom prihvaćanja stvarnosti u svom životu. Ja sam na putu ozdravljenja i neprestano rastem u nadi da ću steći sposobnost živjeti dobar život i voljeti sve one koje na tom putu su- sretnem.

«Donositi odluke je rizik čiji korijeni leže u hrabrosti prema slobodi.»

Paul Tillich

SEDMI KORAK


«Ponizno smo Ga zamolili da nas oslobodi svih naših nedostataka»


Naš rad na Četvrtom, Petom i Šestom koraku – istraživanje, priznanje i sprem- nost – dovelo nas je do točke na kojoj smo svoju volju i iskustvo podredili Višoj sili, sili jačoj od nas. Sve što smo morali učiniti bilo je da Bogu, onako kako ga mi razumijemo, iskreno predočimo naše nedostatke i ponizno Ga zamolimo da nas oslobodi od njih.

Poniznost je često pogrešno shvaćena osobina. Ona nije slabost nego snaga. Ona ne znači podčinjenost, odricanje ili uslužnost. Takve osobine bi samo pokazale da još uvijek u sebi nosimo skrivena ograničenja. Poniznost je potpuna spremnost prihvaćanja Božje volje, jer smo konačno uvidjeli da bez Božje volje ne možemo postići cilj. Poniznost znači iskrenost i duboko razumijevanje realne procjene nas samih i naše uloge u životu Ona omogućava iskrenu vezu ka Višoj sili. Prije svega drugoga oslobodili smo se naših pokušaja kontroliranja ljudi i događaja u našem svakodnevnom životu. Povukli smo se i našu odgovornost smo prepustili toj Sili. Što smo to brže prihvaćali, utoliko pouzdanije smo vjerovali da nam na raspolaganju stoje otvoreni i neki drugi putovi. Više nismo bili sami i nismo bili bespomoćni. Bili smo spremni mijenjati sebe. Morali smo samo zamoliti za to.

Kad je sve išlo dobro, pokušali smo biti zahvalni. Kad bi stvari krenule loše, podsjetili bismo se da uvijek postoje događaji nad kojima nemamo kontrolu. Na nama je bilo kako ćemo reagirati na te nevolje. Kad bismo otkrili neke nove karakterne osobine, koje su nas sprječavale u našem oporavku, opet smo se mogli obratiti Višoj sili. Nismo se morali bojati naše narastajuće samouvjerenosti jer smo uvijek mogli za pomoć zamoliti našu Višu silu.

Sad je «zamoliti za pomoć» mogla postati naša navika. Pri svakoj zamolbi osje- tili smo svjesno povjerenje. Kako je to povjerenje u Višu silu raslo, polako smo odbacivali naviku oslanjati se samo na sebe. Naučili smo oslanjati se na pomoć duhovnog partnera, ako smo se željeli osloboditi nepoželjnih pogrešnih stavova.

Nije bilo važno na koji smo način molili za pomoć. Svako je našao put usposta- vljanju te duhovne veze. Važno je bilo da smo to učinili. Djelovali smo zbog naše obveze. Baš zato što smo vjerovali da nam se može pomoći, pomoć smo dobili. Napuštanjem naših pogrešnih stavova počinjali smo iz početka i bili spremni ići u susret našem oporavku. Sad smo se iz dana u dan mogli prepustiti životu, bez tereta poraza od jučer..........

AL ANON MEDITACIJE

«Biti lud» ovako je objašnjeno: Nešto činiti uvijek iznova i na isti način i pri- tom uvijek očekivati drugačiji rezultat. U prošlosti sam pokušavao kontrolirati ljude, mjesta i stvari s uvjerenjem da je taj moj način ispravan. Poznavao sam moj utabani trag. Ali moj put, koji je bio sagrađen na tome da namećem svoju volju, nije više djelovao. Unatoč tome, ja sam i dalje pokušavao uvijek iznova. Bio je to ludi način življenja.

Razmišljanje za danas

Činilo mi se lako pokazati prstom na nerazumne ili samorazarajuće alkoholiča- rove odluke. Bilo je teže priznati da moje vlastito ponašanje nije uvijek bilo znak duhovnog zdravlja. Danas se mogu osloboditi toga da namećem svoju vo- lju. Ta jednostavna odluka doprinosi mom duhovnom zdravlju.

« Nitko se ne može vratiti tako daleko u prošlost i započeti sve ispočetka. Ali, svatko može
započeti sad i doživjeti sasvim novi kraj.»

As We Understood

ŠESTI KORAK


«Bili smo bezuvjetno spremni dozvoliti Bogu da nas oslobodi svih nedostataka našeg karaktera»


Radom u Šestom koraku trebamo postati spremni prihvatiti Božju pomoć i razviti siguran osjećaj za stvarno dobivenu pomoć. Pri razrađivanju tog Koraka stalno smo podsjećani na to da trebamo pomoć Sile koja ja jača od nas. Ta pomoć, koja nam stalno stoji na raspolaganju, nije nas ni na koji način oslobodila odgovornosti da otkrijemo naše nedostatke i preispitamo ih.

Znali smo da su se ti nedostaci vjerojatno razvili kroz čvrsto uhodane načine po- našanja. Oni su bili naš problem i nisu mogli biti stavljeni alkoholu na teret. Ti nedostaci nama su bili često toliko poznati kao par starih cipela. To uvidjeti i pri- hvatiti padalo nam je jako teško. Naviknuti se na novo «ja» kojemu smo težili bilo je najčešće spojeno s boli. Nitko, međutim, osim nas samih nije mogao dovesti do promjena koje su bile potrebne za novi način življenja. Ako smo mi kod te namjere stvarno željeli biti uspješni, morali smo stalno imati pred očima da smo bili upućeni na Silu koja je bila jača od nas. Bilo je to kao da smo krenuli na putovanje bez određenog cilja. Željeli smo stići tamo, ali sami nismo znali naći put do cilja. Zato smo zgrabili ruku vodiča koji nam je pokazao kojim putom trebamo krenuti. Tim putem ići, to smo morali sami učiniti.

Možda smo mislili, vjerojatno čak s osjećajem beznađa, da bismo morali postići osobno savršenstvo. Ponekad se činilo kako bismo kroz Dvanaest koraka trebali težiti nekoj vrsti oslobođenosti od svih nedostataka koja uopće ne postoji. Tako se nije mislilo! Došli smo do uvjerenja da je stvarni cilj te oslobođenosti bio pokazati nam da imamo bezgranično mnogo mogućnosti rješavanja naših problema. Zahvaljujući Koracima prepoznali smo da smo prepreke na svojem putu, koje smo često sami postavili, mogli otkloniti. Te prepreke su otežavale postizanje pouzdanja i unutarnjeg mira. Najprije smo pokušali prevladati krizu tako što smo je sagledali sa svih strana, a onda očajno potražili rješenje. Mi nismo vidjeli izlaza, ali smo znali da nitko osim nas ne može riješiti naš problem. Tek kad smo bili u stanju predati se i otvoriti se prema našoj Višoj sili, mogli smo osjetiti snagu iznutra koja je otklonila očaj i beznađe. Tek tad smo mogli u potpunosti povjerovati da će doći pravi odgovori. Ovdje, kao kod svakog Koraka uostalom, spoznali smo koliko je bitno sve naše probleme, sve naše nedostatke predati u ruke toj Višoj sili..............

AL ANON MEDITACIJE

Povjeravanje mog života i moje volje jednoj Višoj sili (Treći korak) postupak je koji traje. U početku sam toj Višoj sili povjeravao samo velike probleme. One, kod kojih nisam imao izbora, kod kojih sam zaista bio nemoćan i kod kojih je čak i moj najveći trud donosio rezultate koji su za mene bili razočaranje. Ovdje nije bilo drugog izlaza osim obratiti se Višoj sili koja je mogla ostvariti ono što meni nije polazilo za rukom.

Kad je moj oporavak uznapredovao počeo sam vjerovati u svoju Višu silu. Da- nas tražim kako uspostaviti još dublju vezu s njom tako što poboljšavam svoj svjesni kontakt s njom. Kad trebam donijeti neku odluku, svejedno tiče li se ona alkoholičara, ili ja počinjem raditi na novom radnom mjestu ili nešto planiram za tu večer, uvijek zamolim svoju Višu silu da mi pomogne u tome. Kad podig- nem slušalicu da bih obavio telefonski razgovor s prijateljem iz Al-Anona, zamolim svoju Višu silu da mi posluži kao provodna cijev za taj razgovor. Ja ne mogu stalno prepoznavati volju svoje Više sile, ali mogu svaki dan potražiti du- boku duhovnu svijest tako što ću postati spreman prihvatiti njenu pomoć.

Razmišljanje za danas

Stjecanje povjerenja traži vježbu. Danas ću svoju Višu silu više uključiti u svoje radnje i donošenje svojih odluka.

«Treći korak predlaže da ja od ovog trenutka sam sebe poučim kako se osposobiti da
postanem otvoren uz pomoć svoje Više sile.»

PETI KORAK


«Priznali smo Bogu, sebi samima i nekoj drugoj osobi, pravu prirodu naših pogrešaka»

Temeljna postavka Dvanaest koraka je poniznost. Prvi korak nam je postavio skretnice: «Priznali smo da smo bespomoćni». U Drugom koraku priznali smo postojanje Sile koja je jača od nas. U Trećem koraku odrekli smo se kontrole nad drugima, tako što smo «našu volju i naš život» povjerili na brigu toj Sili. U Četvrtom koraku priznali smo naše nedostatke. Sve to ima veze s poniznošću.
Četvrti korak pokrenuo je u nama proces u čijem tijeku smo polako otkrivali kakvi smo mi ustvari. Svakog dana polazilo nam je sve više za rukom otkrivati koji načini djelovanja su nas sprječavali provoditi u djelo mogućnosti koje su nam bile na raspolaganju i postizati opuštenost koju nam život može podariti. Odlučili smo «priznanje» provesti u djelo u trostrukom obliku: priznati Bogu, nama samim i nekoj drugoj osobi.
Priznanje pred Bogom pripremilo nas je na dvije stvari koje smo potom trebali uraditi. Svoje pogreške priznati sebi samima i nekoj drugoj osobi.
Nije se radilo o tome da mi svoju Višu silu upoznamo s nečim što smo mi znali. Više se radilo o tome da smo osjetili kako možemo razgovarati s Bogom sa- svim otvoreno i bez srama. Time smo dobili solidnu osnovu pomoću koje smo sami sebe mogli bolje razumjeti. Upravo taj povjerljivi razgovor u četiri oka s Višom silom doveo je do toga da smo slobodnije iznosili na vidjelo sve ono čega smo se željeli osloboditi. Nakon što smo razgovarali sa Bogom, postalo nam je jasno na koji način smo se željeli promijeniti.
Način na koji smo s Bogom stupili u vezu ovisio je o tome kako smo vidjeli njega i našu vezu s njim. Neki su možda u mislima vodili sa Bogom «razgo- vor» i zamišljali da je Bog prijatno biće s puno razumijevanja. Drugi su za- mišljali da je on jedan bezlični, svemogući duh. U kojoj god vezi da smo bili s Bogom za nas je bilo važno doživjeti osjećaj da smo mu predali našu volju na upravljanje. Tako smo se mogli pripremiti za prihvat Njegovog vodstva u slijedećim danima i godinama.
Kao sljedeće, Peti korak je zahtijevao od nas da svoje pogreške priznamo sebi samima. To nam baš nije lako palo čak ni onda kad smo se iz dubine duše bili otvorili duhovnoj Sili. Pomoglo je kad smo preispitali listu naših nedostataka iz Četvrtog koraka kao što su: umišljenost, nepravednost, zloba jer su se možda između te tri osobine prikrivale još neke pogreške. Potpuna iskrenost i hrabrost pomogli su nam pri tom dodatnom naporu.............

ČETVRTI KORAK


Osobna iskustva

Otkako se Harald, moj muž, odlučio živjeti bez alkohola, mi sad možemo slo- bodno razgovarati o našim problemima. Sve je sad jasno jer ništa više nije za- magljeno alkoholom.

Nakon jedne njegove primjedbe tek sam tad shvatila, da sam se u međuvremenu počela čudno ponašati. Rekao mi je: «Sad kad si sretna, manje se brineš o svom cvijeću.» To me potaklo na razmišljanje.

S mislima o toj primjedbi otišla sam spavati. Kad sam se probudila te misli su još bile prisutne u mojoj glavi. Prije bi mi u pola sna kroz glavu prolazila moja opsjednutost cvijećem, baš kako je to Harald primijetio.

Prije mnogo godina cvijeće je bilo moj hobi. Sve što je raslo ja sam morala ima- ti. Moja velika želja je bila za sve te biljke pronaći mjesto. Bila sam protivnik traženja nekog većeg stana koji nam je ustvari bio potreban jer bih tako ostala bez svog vrta s cvijećem. Boravila sam kraće na odmoru i putovanjima jer su moje biljke trebale njegu. Čitave vikende provodila bih u premještanju, presađi- vanju i zalijevanju cvijeća pri čemu sam se više umarala nego na mom radnom mjestu. Bila sam nagrađena s mnogo ljepote, ali sam dopustila da sve to postane moja opsjednutost. Ne riječima, nego svojim ponašanje pokazivala sam kako od Haralda očekujem da sa mnom dijeli moj hobi. Kad nisam bila zaposlena oko cvijeća, bila sam razdražljiva i nesretna kao alkoholičar koji nije dobio ništa za popiti. Tako sam samu sebe osudila na neku vrstu zatvora. Ni naš roštilj nismo mogli koristiti jer su na svakom stolu, na svakoj stolici u vrtu stajali lonci s biljkama. U kući je bilo isto. Harald je morao mnoge biljke sklanjati kako bi mogao pomaknuti zavjesu na tušu u kupaonici. U našoj spavaćoj sobi rolete nije mogao spustiti jer je cvijeću bilo potrebno svjetlo. Temperatura u stanu namještana je uvijek prema potrebi biljaka. Moja strastvena ljubav prema bilj- kama bila je jedna bezazlena opsjednutost. Usprkos tomu ja sam odlučila više ne biti rob biljkama. One više ne trebaju vladati našim životom. Otkako sam to otkrila i protiv toga nešto poduzela naš zajednički život je postao mnogo sretniji.

ČETVRTI KORAK

Razmišljanja o Četvrtom koraku

Moji osobni nedostaci bili su možda prouzrokovani zbrkom, strahom i nesi- gurnošću. Ako ja sebe držim za nerazumnu i nestrpljivu osobu onda je tome vjerojatno uzrok što sam sebi možda natovario na leđa više tereta nego što sam mogao nositi. Bio sam pod takvim pritiskom da nisam bio u stanju prepoznati koliko su neumjerene moje reakcije. Kad tražim uzrok tomu kao prvo otkrijem da imam više obveza nego što ih mogu svladati u vremenu koje mi je na raspo- laganju. Možda sam dopuštao da me prijatelji nepromišljeno prekidaju u mom poslu ili sam morao ispuniti neku važnu obvezu, ili sam se nalazio u jednom tjesnacu iz kojeg se tek moram osloboditi. Tek kad jednom budem otkrio uzrok svemu tome, moći ću se posvetiti tome kako se osloboditi svog nestrpljenja i svog nerazumnog ponašanja.

Isto tako mogu se na koncu konaca nositi i sa sebičnošću i netrpeljivošću. Mož- da nisam sposoban primijetiti društvene i političke promjene a da pritom odmah ne pomislim: «Ono staro otprije bilo je bolje.» Kad se nesnosno samosažaljenje ponovno pojavi onda znam da sam ispustio iz vida sve on dobro u svom životu za što bih trebao biti zahvalan.

Siguran sam da mogu pronaći sve uzroke za pogreške koje sam na listi pobrojao i priznao. Najprije se moram usredotočiti na razloge zbog kojih u različitim pri- likama djelujem onako kako to činim. Onda ću pokušati otkloniti te uzroke.

ČETVRTI KORAK

Važno je bilo ne okrivljavati samog sebe, svejedno koje negativne osobine pri tom preispitivanju otkrili. Najveći dio nas je već ionako dovoljno patio od osje- ćaja krivnje. Mnogi su se snuždeno pitali jesu li oni možda odgovorni za alko- holičarevo pijenje. Tek u Al-Anonu smo saznali da je alkoholizam bolest koju mi nismo bili u stanju spriječiti. Prigovori na vlastiti račun bili su besmisleni i nisu vodili nikakvom poboljšanju.

Veliko olakšanje donijela nam je spoznaja da pri tom radu nismo bili sami. Vo- đenje i pomoć od strane naše Više sile stajali su nam uvijek na raspolaganju i bili ojačani ljubavlju i razumijevanjem naših prijatelja i prijateljica u Al-Anonu. Mi smo se samo brinuli za naš osobni napredak. Postojale su samo naše pogreš- ke kojih smo se željeli riješiti. Kad smo naše pogreške uspoređivali s pogreška- ma drugih i mjerili ih na taj način, time smo samo sprječavali naš trud i samo- spoznaju. Takav savjestan i neustrašiv popis inventara nije trpio nikakvo uzmi- canje. Inventar u kojem smo nabrajali samo naše nedostatke bio je tek početak. Najbolje na jednoj takvoj listi bilo je da smo mogli primijetiti kako su naše sla- bosti stajale nasuprot dobrim osobinama.

Kod nekih nedostataka bilo je naročito teško spoznati ih i potom priznati. Upra- vo one su morale biti odstranjene. To je trebao biti i «moralni» inventar koji je ocjenjivao što je u našem ponašanju «pozitivno» ili «negativno». Pošto je svatko od nas u sebi razvio vlastiti moralni sustav vrijednosti, on je našem vlastitom «moralnom» inventaru poslužio kao temelj. Na taj način smo istraživali kakav je utjecaj naše ponašanje imalo na nas same, na druge ljude u našem životu, a naročito na nama bliske ljude.

ČETVRTI KORAK

«Savjesno i bez straha sačinili smo svoj moralni inventar»

Sedam od dvanaest Koraka zahtijevaju aktivnost. Naša osobna zrelost započela je s Četvrtim korakom. Ovdje smo se upustili u naporan posao oko pronalaženja činjenice kakvi smo mi stvarno.

Možda smo bili toliko zaposleni razmišljanjem o drugima, pogotovo o alkoho- ličaru, tako da nikad nismo primijetili koliko je bilo potrebno preispitati vlastito djelovanje. Sada smo bili oduševljeni zbog spoznaje da posjedujemo sposobnost postizanja više pouzdanja, nadležnosti i zrelosti. Samospoznaja je bila koristan cilj kojemu smo se mogli radovati. Ona je bilo vrijedna svakog napora. Pritom smo neprekidno bili svjesni toga da to nismo mogli postići vlastitom snagom. Pri svakom koraku na ovom putu molili smo Višu silu za pomoć i prihvaćali je. Taj posao jednostavno nismo mogli sami uraditi.

Četvrti korak je bio sredstvo kojim smo sve one stvarne uzroke naših poteškoća mogli iznijeti na vidjelo. Kad smo dublje kopali kako bismo prepoznali da su nas naši vlastiti nedostaci doveli u poteškoće, počeli smo shvaćati što smo kod sebe morali promijeniti. Kod sebe, ne kod nekog drugog. Sasvim polako postaja- lo nam je jasno koliko smo tih poteškoća sami sebi prouzrokovali. Niti sudbina, ni peh, niti egoizam, ni tvrdoglavost drugih ljudi nisu bili krivi za njih.

Načinili smo inventar. U normalnim uvjetima ovaj izraz više se odnosi na opip- ljive stvari: toliko i toliko stolica, mantila, deka, novaca i druge imovine. Ta vr- sta inventara je prilično jednostavna jer se radi o stvarima koje možemo vidjeti i dodirnuti. Kod inventara u Četvrtom koraku, pak, radi se o našim unutarnjim osobinama, onako kako smo ih mi razumjeli i procijenili. Ta procjena je bila naravno označena iskustvom i stavom i ovisila je o tome koliko smo bili iskreni kod prihvaćanja naših osobina.

Svi smo mi imali određene osobine. Neke su nam se sviđale, neke nisu, a neke čak nismo ni shvaćali. Naše dobre osobine svakako su nam pomogle da ispra- vljamo one druge koje su nam pričinjavale poteškoće. Možda smo bili u kušnji pravdati neke naše pogreške, jer smo imali osjećaj da su se drugi prema nama «loše odnosili». Neke od njih smo smatrali opravdanim jer su i drugi «sve to na isti način činili». Možda smo osjećali neodoljiv poriv kontroliranja neke situaci- je i ljudi u njoj. No, sama namjera «savjesnog i neustrašivog inventara» mogla nam je jasno pokazati što nam je to priječilo put prema stvarno ispunjenom živo- tu.

Rad na nama samim započeo je otkrivanjem različitih osobina koje su nas čini- le onim što smo mi ustvari bili. Prije svega trebali smo imati jasnu sliku o tome kako se postavljamo prema drugima i kako se odnosimo prema obitelji, rod- bini, prijateljima i suradnicima. To nije bilo jednostavno. Stare, duboko uko- rijenjene navike bilo je teško prepoznati, a još teže promijeniti. Za mnoge čla- nove Al-Anona izazov Četvrtog koraka bio je skoro prevelik da bi mu se pre- dali. Bilo je lakše skrivati se i dalje izbjegavati neugodne, bolne istine. To je razumljivo. Stvarno nije jednostavno procijeniti uhodane stavove i načine pona- šanja. Mnogi su držali korisnim da svoj inventar rade u usmenoj formi, drugi su radije pisali svoje životne priče. Kad smo ustanovili važne događaje iz našeg života i iskreno napisali naše mišljenje o tome, otkrili smo da uzrok naših nedo- stataka nije bio naš život s alkoholičarom. Mi smo već ranije posjedovali neke ljudske nedostatke koji bi nas i u nekim drugim okolnostima odveli u poteškoće.

TREĆI KORAK

Osobna iskustva

Osim nekoliko posjeta u susjednom većem gradu, nikad nisam napuštala svoje rodno mjesto. Rano sam se udala, rodila šestoro djece, a onda sam se rastala od svog muža koji je bio alkoholičar. Potrajalo je dugo dok u Al-Anonu nisam mog- la razumjeti program, ali svako zrnce od onoga što sam razumjela i prihvatila, učinilo me je jačom i samouvjerenijom.

Moja najstarija kćerka otišla je s 19 godina u mornaricu i poslana je u centar za obuku na Srednji zapad. Naoko je kod nje sve izgledalo u redu, ali su me iznena- da nazvali iz centra i javili da je moja kćerka zbog sloma živaca završila u bol- nici. Skoro da sam reagirala panično, ali sam naučila zamoliti za vodstvo i to sam kao prvo i učinila. Jednu stvar sam sigurno znala: Morala sam nekako do svog djeteta. Ali kako? Nisam imala novaca. Nikad nisam putovala i nisam znala kako se snaći u nekom nepoznatom mjestu. Uvijek iznova sam tu i tamo gubila vezu s Bogom. U ovoj prilici sam sebe prisilila da mislim kako će mi On ipak pomoći da da nađem pravi put.

Posudila sam novac za let do većeg mjesta koje je bilo najbliže centru za obuku. Znala sam da ću odatle nekako već stići do mornaričke baze. Nazvala sam vodi- teljicu naše Al-Anon grupe i ona mi je donijela popis svih Al-Anon grupa. Tamo sam našla dva imena i telefonske brojeve Al-Anona koje sam mogla nazvati i tamo bi mi mogli reći kojim prijevoznim sredstvom sam mogla stići do bolnice.

Kad je zrakoplov sletio, u glavi mi je bila samo jedna misao: stupiti u vezu s Al- Anonom! Najprije sam nazvala Barbaru. Ispričala sam joj svoju priču i upitala kako mogu doći do baze. Ona mi je objasnila kojim autobusom trebam krenuti do slijedećeg mjesta. Tamo će me ona sačekati.

Ja više ne znam kako smo prepoznale jedna drugu, ali Barbara je bila tu i ona me odvezla do bolnice udaljene 20 km odatle. Usput je rekla: «Napomenula si da tražiš prenoćište. Ne trebaš više tražiti. Mi imamo sobu za goste. Odatle je i meni jednostavnije voziti te do bolnice u kojoj leži tvoja kćerka.»

Bila sam toliko dirnuta da sam zaplakala. Ovo jednostavno nije bio susret dvije nepoznate osobe nego dva člana Al-Anona koji žive s Višom silom; u ovoj ne- volji Barbara je preuzela vodstvo.

Moja kćerka je bila tako sretna što me vidi da su se uskoro kod nje pojavili znaci poboljšanja. Barbara me jedan čitav tjedan vozila kćerki u bolnicu i natrag i to mi je davalo osjećaj kao da sam kod kuće. Svaki put kad sam joj se željela za- hvaliti ona bi odgovorila: «Trebaš znati jedno: ja to činim i radi sebe.»

Na povratku me čak odvezla 90 km do zračne luke. Odletjela sam s olakšanjem jer je liječnik ustvrdio da će moja kćerka uskoro biti sposobna za povratak u centar za obuku.

Sve je to za mene bio Treći korak «uživo». Nisam znala gdje trebam ići, kako do tamo stići i gdje stanovati. Znala sam samo da sve leži u Božjim rukama.

TREĆI KORAK

Razmišljanja o Trećem koraku

Iskustva iz cijelog mog života, moj način razmišljanja i ponašanja, dio su mene. To znači da se sve ono što mislim, kažem i činim, kao automatska reakcija odra- žava na ono što se oko mene događa.

Treći korak predlaže da od sada sam sebe naučim kako da postanem sposoban otvoriti se za pomoć putem moje Više sile. Ta pomoć može doći u više oblika, često preko drugih ljudi. Želim zadržati u svijesti da moj odnos prema Bogu ne znači samo moliti za Njegovu pomoć. Taj odnos ustvari znači: Ja znam da je po- moć tu i ja ću je prihvatiti.

To izgleda kao da ja stojim na obali neke rijeke, a moja djeca na drugoj strani, gladna, smrzla i uplašena. Meni na dohvat ruke leži čamac s toplim dekama hranom i odjećom. Hoću li ja stajati i preklinjati Boga da spasi moju djecu ako je on već u svemu predvidio što trebam činiti? Ne, ja ću uskočiti u čamac i od- veslati na drugu stranu, utopliti moju djecu, nahraniti ih i zahvaliti Bogu da je prepoznao moju nevolju.

Tako je i s drugim problemima koji se možda pojave. Sve dok još nemam vezu s jednom Višom silom, rješenje mojih poteškoća možda leži na dohvat ruke, ali ga ja previđam ili zaobilazim.

TREĆI KORAK

«Odlučili smo svoju volju i svoj život povjeriti brizi Boga-onako kako Ga mi sami razumijemo»


Rijetko je jedan potpuni životni program sročen u tako malo riječi. On izrasta iz Prvog i Drugog koraka.

Najprije smo priznali da ne možemo upravljati našim životom, a onda smo shva- tili da pomoć za nas dolazi od jedne Sile koja je jača od nas. Onda smo odlučili naš život povjeriti brizi te Sile. To je možda bila najvažnija odluka koju smo ikad donijeli. Toj odluci pripadala je prisilna potreba da ju stalno imamo u na- šoj svijesti. Čim smo donijeli tu odluku i zadržali je u svijesti, naša Viša sila je postala dio našeg svakodnevnog života.

Prihvaćajući ovaj Korak mi smo sebi postavili jedan zadatak. On je zahtijevao budnost da se ponovo ne vratimo na staro i preuzmemo uzde u vlastite ruke. Mi smo se uvijek trudili da našom ograničenom ljudskom pameću i snagom volje riješimo svoje probleme, donosimo odluke i planiramo svoja djela. Ali ljudska snaga volje i pamet su pogrješivi. S time nismo stigli daleko. Naši promašaji i razočarenja su to dokazali. Kad smo planirali, ustanovili smo da je nemoguće uzeti u obzir svaki slučaj. To također objašnjava zašto smo tako često bili razo- čarani neuspjesima. Morali smo mijenjati mnogo toga i mogli smo započeti s time na način da smo pokušali učiti kako možemo koristiti pomoć Više sile.

Ta odluka- naše brige povjeriti Višoj sili-zahtijevala je hrabrost i prije svega povjerenje. Za nas je bilo korisno svakodnevno paziti na to što mislimo, govorimo i činimo. Tako nam se bilo lakše naviknuti na to da svoju Višu silu uključimo u svoje misli kad smo morali donijeti neku odluku. Kad smo svako- dnevno čak svakog sata mislili na to, nama je to zadivljujuće brzo postala na- vika.

Svaki put kad smo se sjetili ovog Koraka i odgovarajuće se ponašali, imali smo osjećaj da smo nešto postigli i pritom rasli. Mnogi dugogodišnji članovi Al-Ano- na imali su uzbudljivo iskustvo doživljaja promjena kod novih članova: kako oni polako izlaze iz svog očaja i iz tjedna u tjedan rastu tako što su njihovo razumi- jevanje i vjera sve više i više rasli.

Potom smo se pozabavili sa slijedećom točkom ovog životnog plana sadržanog u Trećem koraku: « svoju volju i svoj život povjeriti…..». «Naša volja» nastala je iz našeg karaktera, našeg iskustva i naših navika. Ni s najvećom ozbiljnošću i uz najbolju volju mi sve to nismo mogli promijeniti od danas do sutra. Taj dio našeg bića davao nam je osjećaj da smo bili u pravu. On nas je doveo u iskušenje da opravdavamo svoja djela, ali nam nije dopustio prepoznati da smo i mi možda činili pogreške. Bez duhovne podloge bilo nam je jako teško svladati našu nesa- lomljivu volju. Ako smo bilo što pokušavali postići na silu, neuspjeh je često već bio predvidiv. Možda smo tako ponekad i postigli naš cilj, ali se tada pobjeda često prometnula u poraz i to je dovodilo do novog razočarenja.

Isto to je važilo za izreku «svoj život povjeriti». Mi smo dnevno funkcionirali manje-više automatski. Prema onome što se upravo događalo, prema aktualnoj krizi, ophodili smo se onako kako smo bili navikli. Rijetko smo koristili predah za razmišljanje jesmo li to drugačije i bolje mogli uraditi. Čak smo često bili uvjereni da svoj život imamo pod kontrolom, a od naših odluka smo očekivali da nam moraju donijeti uspjeh. Ali, osvrtom unatrag, trebamo samo pogledati na svoja razočaranja i odmah će nam biti jasno da smo rijetko imali stvari pod kon- trolom te da smo često sami sebe zavaravali.

Odakle bi trebala doći pomoć koju smo očekivali ako smo «svoju volju i svoj ži- vot povjerili»? Očigledno nije postojao čovjek niti adresa na koju smo mogli otići i tamo dobiti potreban odgovor na naša pitanja. Kroz to iskustvo postalo nam je možda po prvi put jasno kako postoji jedna nama naklonjena Sila koja je spremna voditi nas ako smo mi bili spremni prihvatiti to vodstvo. To je bio jedan duhovni poklon, mogućnost da dobijemo pomoć, ne samo kad smo osobno bili na dnu, nego i onda kad smo vjerovali da sve možemo sami postići. Naš udio u toj vezi bio je da naučimo imati jasnu viziju kako zamoliti za pomoć, prihvatiti istu i djelovati, sve to sa sviješću o prisutnosti duhovne snage. Njene upute htjeli smo slijediti tek kad smo donijeli odluku, povjeriti svoju volju i život.

Što smo s tom odlukom mogli izgubiti? Samo našu tvrdoglavu odlučnost da sve mora ići onako kako smo mi mislili; samo očaj zbog razočaranja koja su se stal- no ponavljala. Što smo dobili? Novi život koji je imao za cilj kontinuiranu pro- mjenu na bolje i sve to zadovoljstvo i pozitivan naboj koje takvo odrastanje sa sobom nosi.

Na kraju smo stigli do posljednjih riječi Trećeg koraka: «kako Ga sami razumi- jemo». Ovisilo je u potpunosti o nama kakvo značenje riječ «Bog» ima za nas osobno. Mi smo ga sebi možda predstavili kao vladara ili suca koji nagrađuje i kažnjava. Ili je Bog za nas bio utjelovljenje ljubavi koja ispunjava svijet i koja se objelodanjuje u našem životu? Za neke je Bog bio osoba puna moći, daleko od nas samih, dok je za druge Bog možda imao značenje bitnog dijela stvoritelja svega.

Bog- kako smo ga mi razumjeli- nije bio onakav kakvim ga je neka grupa sebi predstavljala, niti je bio ograničen na neko poučno mišljenje. Naše razumijevanje raslo je sa našim duhovnim razvojem u radu na ovim Koracima. Kako smo ga mi razumjeli, bila je i ostala naša odluka. Mogućnost da koristimo božje vodstvo imamo svi, svi to možemo činiti i razumjeti kako god to želimo.

8. Internacionalna Konvencija Anonimnih Alkoholičara

Rad na 12 koraka

Svibanj 8 - 11, 2008
Split, Hrvatska
U suradnji sa Al-Anon

Konvencija će se održati u hotelu Medena, Trogir, Hrvatska.

Održati će se 12 sastanaka, sa 12 govornika iz cijelog svijeta.

Svaki sastanak baviti će se određenim Korakom 1-12. Dostupne su nam prostorije za manje grupe (Al-Anon, NA, GA-Anonimni Kockari) ukoliko žele održati sastanke na svojim jezicima.

Cijena smještaja uključuje doručak i večeru, a takoder kavu i čaj za vrijeme trajanja sastanaka. Naknada za sudjelovanje na Konvenciji iznosi 15 E, a plaća se nakon dolaska. Bez bedža nema ulaza.

Hotel Medena se nalazi samo 7 km od međunarodnog aerodroma Split, koji je povezan brojnim nacionalnim i međunarodnim destinacijama. Hotel osigurava prijevoz. Autobusom vozi svaki puni sat, od aerodroma do hotela i obratno. Veze s Velikom Britanijom, Amerikom, Europom i drugim lokacijama moguće su i preko Zagreba, Dubrovnika i Pule. Autobusi i vlakovi iz tih gradova voze vrlo često, prema i iz Spilta, ali i do drugih gradova po cijeloj Hrvatskoj.
Putnici iz Grčke ili Italije možda će željeti putovati brodom iz Ankone ili Barija. Molimo, provjerite s Jadrolinijom i Blue Line točna vremena dolaska i odlaska iz Splita.


Cijene smještaja u hotelu su slijedeće:
24 E po osobi, po noćenju za sobu bez pogleda na more.
31 E po osobi, po noćenju za sobu s pogledom na more.
Navedene cijene uključuju polu pansion, kavu i čaj.



Molimo, rezervirajte smještaj direktno s hotelom.
Zadnji rok za rezervaciju smještaja je 25. travnja 2008.
Hotel možete kontaktirati putem
E-maila: info@hotelmedena.com ili sales@hotelmedena.com
Telefon: 0038521880588 i 0038521880397


Za rezervacije molimo pošaljite e-mail ili nazovite hotel Medena, te svakako spomenite Konvenciju Anonimnih Alkoholičara kako bi Vam znali naplatiti odgovarajuću cijenu.
Kopirajte ove informacije i podijelite u vašoj grupi!
Kontakt osobe:


Marko 0038640544735 pervanmarko@yahoo.com (croatian, english)
Mirna 00385915020528 aamir@net.hr (english, french)
Mark 00385981306905 sharkbyteaa14@yahoo.com (english)
Petra 00494(0)40218411 Germany
George-Djole 0044783451 U.K.
Antonija 0041794811622 Switzerland
Jo

AL ANON MEDITACIJE

Drugi korak kaže « da smo se uvjerili kako nam Sila jača od nas može vratiti naše duševno zdravlje». Nedavno sam čuo na jednom sastanku kako je netko ovu rečenicu izrekao tako da je time točno opisao moje iskustvo koje kaže: «Najprije sam došao ja…, potom sam došao do toga…, a onda sam došao do toga da vjerujem...»

Put ka Višoj sili tekao je za mene polagano, pa mnogo toga nisam niti primijetio. Nije bilo svjetlosnih pojava, zapaljenih grmova. Bilo je to polagano objašnjava- nje magle u kojoj sam živio prije nego što sam našao oporavak u Al-Anonu. Kao što je to gore navedeni prijatelj iz Al-Anona opisao, najprije sam došao ja tako što sam svoje tijelo, a ne svoju vjeru, donio u Al-Anon. Potom, kad sam već bio tu, polako sam došao do toga i na kraju sam došao do uvjerenja da nisam bio sam na svijetu. Postojala je i postoji neka snaga, neki pogon, energija koja mi može dati sredstva kojima ću bogato i s puno sreće ispuniti svoj život. Moram samo zamoliti za pomoć i moj duh držati otvorenim.

Razmišljanje za danas

Ulazak vjere u moj život bio je jedan polagani postupak. Taj postupak se na- stavlja i pojačava se sa svakim danom u kojem sam ja za njega otvoren. Ako prihvatim taj proces, možda će mi to pomoći da se lakše i s više strpljenja no- sim s obratima i promjenama koje život donosi.

« Mišljenja sam da, što je posebno važno na ovom svijetu, nije bitno to gdje mi
stojimo, nego u kom se pravcu krećemo.»

Oliver Wendell Holmes

AL ANON MEDITACIJE

«Biti lud» ovako je objašnjeno: Nešto činiti uvijek iznova i na isti način i pri- tom uvijek očekivati drugačiji rezultat. U prošlosti sam pokušavao kontrolirati ljude, mjesta i stvari s uvjerenjem da je taj moj način ispravan. Poznavao sam moj utabani trag. Ali moj put, koji je bio sagrađen na tome da namećem svoju volju, nije više djelovao. Unatoč tome, ja sam i dalje pokušavao uvijek iznova. Bio je to ludi način življenja.

Razmišljanje za danas

Činilo mi se lako pokazati prstom na nerazumne ili samorazarajuće alkoholiča- rove odluke. Bilo je teže priznati da moje vlastito ponašanje nije uvijek bilo znak duhovnog zdravlja. Danas se mogu osloboditi toga da namećem svoju vo- lju. Ta jednostavna odluka doprinosi mom duhovnom zdravlju.

« Nitko se ne može vratiti tako daleko u prošlost i započeti sve ispočetka. Ali, svatko može
započeti sad i doživjeti sasvim novi kraj.»

As We Understood

AL ANON MEDITACIJE

U Drugom Koraku radi se o svemu onom što je moguće i o nadi. Ako radimo na tom Koraku, dolazimo do uvjerenja da bi nam jedna Sila-koja je jača od nas sa- mih- mogla povratiti naše duševno zdravlje. Od nas se očekuje da se otvorimo za to kako bismo mogli dobiti pomoć. Možda postoji izvor snage koji za nas može učiniti ono što mi sami do sad nismo bili u stanju učiniti. Mi ne moramo vjerovati da će se to dogoditi, nego da bi se to moglo dogoditi.

To malo nade, ta ogrebotina u oklopu očaja, dovoljna je da pokaže kako smo spremni ići u pravcu oporavka. Kad jednom spoznamo da je pomoć moguća onda nam se čini da je vrijedno truda istražiti vezu prema Sili koja je jača od nas. Sa- svim neznatna spremnost može biti prvi korak na putu, na kojem će nada i vjera postati sastavni dio našeg življenja. Položene u ruke Više Sile, naše duševno zdravlje i spokoj realna su očekivanja.

Razmišljanje za danas

Naša literatura govori o mogućnosti da kroz oporavak u Al-Anonu možemo naći zadovoljstvo pa čak i sreću. Danas ću Drugi Korak raditi upravo na taj način i otvoriti se za nadu.

«Tako što nalazimo unutarnju snagu, mi gledamo preko vidljivog i usmjeravamo traženje
smisla našeg življenja prema nevidljivom.»

As we Understood

AL ANON MEDITACIJE

Čuo sam da su jedine prave usporedbe koje bih mogao povući, one između mene kakav sam sad i kakav sam nekad bio. Kad god razmišljam o Drugom koraku i pomislim na povraćeno duševno zdravlje, sjetim se te usporedbe.

Sjećam se jednog događaja od prije dvadeset godina kad sam se svojim motocik- lom vozio na jedan kurs meditacije. Pred samim ciljem u nesreći sam totalno uništio svoj motor. Moj pokušaj iznuditi rješenja da žurnim dolaskom stignem opušteno u grupu za skupljanje vlastitih iskustava, bio je totalni promašaj. Jesam li se zbog toga osjećao slomljenim? Ne naročito. Niti sad se tako ne osjećam. O- sjećao sam zabludu da na meditacije stignem sa žurbom. Ali, uglavnom sam bio ljut zbog toga što se grad nije više brinuo o održavanju ulice kojom sam vozio. Umjesto da preuzmem odgovornost za svoju vlastitu žurbu i nepažnju, ja sam odgovornim činio druge, a sebe vidio kao žrtvu. Nisam bio zahvalan što sam nesreću preživio, nego sam se ljutio što je nešto krenulo protiv moje volje i po- kvarilo moj plan.

Razmišljanje za dana

Ako bacim pogled unatrag, vidim mnoge primjere milosti jedne Sile, koja je jača od mene i koja je stupila u moj život. Vidim napredak u ponovnom postizanju duševnog zdravlja i sve sam više uvjeren da moj razvoj napreduje.


«Zadatak u našem životu nije u tome da pretičemo druge nego sami sebe.»

Malibie D.Babcock

AL ANON MEDITACIJE

Svatko tko bi u mom životu promatrao moj način ponašanja prema alkoholičari-ma vjerojatno bi mene smatrao «ludom» stranom u tim odnosima. Ja sam bila ta koja je «češljala» lokal po lokal, pravila scene na javnim mjestima i pri sasvim beznačajnim povodima postajala histerična. Ja sam također bila ta koja se iscrp- ljivala zbog ponašanja alkoholičara, koja je lagala, ispričavala se i izmišljala o- pravdanja i na kraju se ljutila zbog takvog svog ponašanja. Jesam li ja bila du- ševno zdrava?

Al-Anon je bio prvo mjesto na kome sam pomislila trebam li se zamisliti nad svojim duševnim zdravljem. Otkrila sam da ja niti svojom voljom, niti razumom nisam bila u stanju prevladati posljedice te bolesti. U Al-Anonu mi je rečeno da nas je u grupu dovela naša najbolja namjera. Ali, Drugi Al-Anonov korak kaže da samo Sila, koja je jača od nas, može povratiti moje duševno stanje.

Znala sam da je moj razum na jednom sastanku Al-Anona bio zdraviji nego bilo kad inače i ja sam se tako obratila za pomoć Višoj sili jer mi se činilo da sam na sastanku osjetila Njeno djelovanje. S vremena na vrijeme kod mene ponekad još nastupe momenti zbunjenosti, ali ja za svoje neuračunljivo ponašanje više ne smatram odgovornim neko drugo biće. Sad točno znam gdje se moram obratiti ako želim ponovo doći do svog duševnog zdravlja.

Razmišljanje za danas

Danas ću se usredotočiti na svoje vlastito ponašanje. Ako smatram da bi ono tre- balo biti bolje, zamolit ću za to Silu koja je jača od mene.

«Ukoliko ne promijenimo smjer našeg kretanja, vjerojatno ćemo skončati tamo gdje smo
usmjerili naše kretanje »

Stara kineska poslovica

DRUGI KORAK

Osobna iskustva

Prve tri godine u Al-Anonu imao sam poteškoća s Drugim Korakom. Iako je literatura govorila drugačije, a i neki članovi Al-Anona koje sam posjećivao bili drugačijeg mišljenja, imao sam utisak da se ovdje od mene zahtjeva vjerovati u jedno usko, crkveno tumačenje ovog Koraka. Ja, doduše, nisam izgubio svoju vjeru u Silu jaču od mene, ali dolazim iz obitelji koja već generacijama misli drugačije nego službena crkva. Pomislio sam tada: da bih postao dobar član Al-Anona trebao bih vjerovati u Boga i zamisliti ga sebi u liku čovjeka. ( Ja sam osobno stariji čovjek s bradom i znao sam da ta vanjska pojava mene ni na koji način ne čini oličenjem Boga.) Najčešće sam na tu temu šutio, ali sam s mnogim mojim razmišljanjima bio u velikoj nedoumici i kad se radilo o teološkom tumačenju Drugog Koraka. Na sastanku je jedna iskusna članica Al-Anona rekla nešto što mi je pomoglo sprijateljiti se s Koracima u Al-Anonu koji govore o «Višoj sili» ili Bogu, onako kako ga ja razumijem.

Ona je rekla: «Zašto se brinemo oko tumačenja? Ja sam došla do uvjerenja da me Al-Anon dovodi u vezu s pomoći koja mi je potrebna da mogu živjeti zdra- vije i mirnije. Ne moram izluđivati samu sebe s pokušajima da tu Silu sebi ob- jašnjavam. Ja jednostavno znam da je ona tu i da kaže: « Uvjerili smo se da Sila koja je jača od nas, može vratiti naše duševno zdravlje.» Tako je Bob, suuteme- ljitelj AA, kratko prije svoje smrti rekao: « Ne čačkati puno po tome! Želimo da sve bude jednostavno!» Moja prijateljica je dalje mislila: «Koraci nisu nikakva naredba; oni su osnova koja može pospješiti duhovno buđenje. Oni opisuju is- kustva koja su stečena i priopćena. Dokle god uzimam učešća u tim iskustvima ne moram se čvrsto držati riječi ili tumačenja.»

Za mene je važno pronaći svoj vlastiti put. Zbog toga se trudim prihvatiti ono u što drugi vjeruju ili sumnjaju. Jednostavno pokušavam podijeliti svoju snagu s drugima bez da im namećem svoja uvjerenja. Svi smo mi jednako vrijedni i ravnopravni, ali nismo svi isti.